Usmena rasprava je deo upravnog spora u kom stranke, zainteresovana lica, svedoci i eventualno drugi učesnici, uživo pred sudskim većem iznose svoje stavove, viđenje, tvrdnje i slično.
1. Rasprava je javna, ali veće sudija pod određenim uslovima može da odluči da ne bude.
2. Predsednik veća određuje dan održavanja rasprave i poziva na raspravu stranke i zainteresovana lica, ako ih ima.
3. Rasprava se može odložiti samo iz važnih razloga.
4. Raspravom rukovodi predsednik veća.
5. O raspravi se vodi zapisnik, u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti.
6. Izostanak uredno pozvane stranke s usmene rasprave ne odlaže njeno održavanje.
7. Na raspravi prvo dobija reč član veća koji je izvestilac. Izvestilac izlaže stanje i suštinu spora, ne dajući svoje mišljenje. Predsednik veća daje reč tužiocu, pa zastupniku tuženog i zainteresovanim licima, vodeći računa da se njihove izjave odnose samo na sporna pitanja i okolnosti od značaja za rešenje stvari.
8. Sud na raspravi odlučuje koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
Važno je znati! Zbog izostanka stranaka s usmene rasprave ne može se uzeti da su one odustale od svojih zahteva, već će se njihovi podnesci pročitati. Ako na usmenu raspravu ne dođu ni tužilac ni tuženi, a rasprava se ne odloži, Sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.
Upravni sud, međutim, najčešće donosi odluke bez održavanja usmene rasprave, a na osnovu pisanih dokaza koje stranke prilože uz tužbu i odgovor na tužbu.